BI/Prabhupada 1071 - Ako Se Družimo Sa Bogom, Surađujemo S Njim, Tada Postajemo Sretni
660219-20 - Lecture BG Introduction - New York
Takođe trebamo zapamtiti da kada govorimo o Krišni, to nije sektaško ime. Ime Krišna znači najviše zadovoljstvo. Potvrđeno je da je Svevišnji Bog rezervoar, riznica svog zadovoljstva. Mi svi žudimo za zadovoljstvom. Ānandamayo 'bhyāsāt (Vedānta-sūtra 1.1.12). Kao i Bog, živa bića su ispunjena svjesnošću, što je i razlog da naša svjesnost žudi za srećom. Da budemo sretni. Bog je neprestano sretan, te ako se družimo i sarađujemo sa Njim, i ako smo u Njegovom društvu, onda i mi postajemo sretni. Gospod silazi u ovaj smrtni svijet da bi pokazao Svoje zabave u Vrindavanu koje su pune sreće. Kada je Gospod Šri Krišna bio u Vrindavanu, odvijale su se Njegove aktivnosti sa Njegovim drugarima pastirima, sa drugaricama, i sa stanovnicima Vrindavana. Zatim Njegovo zanimanje kao dječaka pastira koji se brinuo o kravama, i sve te zabave Gospodina Krišne su bile pune sreće. Cijeli Vrindavan, svi stanovnici Vrindavanana, su čeznuli za Njim. Oni nisu znali ni za što drugo osim Krišne. Gospodin Krišna je čak Svom ocu, Nanda Maharađu ograničio obožavanje poluboga Indre, jer je On želio uspostaviti pravilo da ljudi ne trebaju obožavati polubogove, već samo Svevišnju Božansku Ličnost. Zato što je konačni cilj života vratiti se u prebivalište Vrhovnog Gospodina. Prebivalište Gospodina Krišne je opisano u Bhagavad-giti, u poglavlju 15, stih 6:
- na tad bhāsayate sūryo
- na śaśāṅko na pāvakaḥ
- yad gatvā na nivartante
- tad dhāma paramaṁ mama
- (BG 15.6)
To je opis vječnoga neba... Kada govorimo o nebu - o njemu obično imamo materijalnu viziju, i stoga mislimo o nebu ispunjenim suncem, mjesecom, zvjezdama i tome slično. Međutim Gospodin kaže da vječnom nebu nije potrebno Sunce. Na tad bhāsayate sūryo na śaśāṅko na pāvakaḥ (BG 15.6). Niti je vječnom nebu potreban Mjesec. Na pāvakaḥ znači da nema potrebe ni za električnom energijom ili vatrom za osvjetljavanje zato što je duhovno nebo već osvjetljeno brahma-jyotirom. Brahmajyoti, yasya prabhā (Bs 5.40), osvjetljeno je zrakama koje isijavaju iz tog vrhovnog prebivališta. U sadašnjem dobu kada ljudi pokušavaju da stignu do drugih planeta, nije previše teško razumjeti prebivalište Vrhovnog Gospodina. To prebivalište Svevišnjeg Boga se nalazi na duhovnom nebu, koje se zove Goloka. Ono je veoma lijepo opisano u skripti Brahmā-saṁhitā: goloka eva nivasaty akhilātma-bhūtaḥ (BS 5.37). Iako Gospod vječno boravi u svom boravištu, Goloki, On je ipak akhilātma-bhūtaḥ, može Mu se i odavde prići. Prema tome, Gospodin dolazi da bi pokazao svoj pravi oblik, sac-cid-ānanda-vigraha (Bs 5.1), da ne bismo morali da izmišljamo. Tu nema govora o imaginaciji.