BI/Prabhupada 1074 - Sve nevolje koje doživljavamo u ovom materijalnom svijetu - One su zbog tijela



660219-20 - Lecture BG Introduction - New York

Na drugom mjestu u Bhagavad-gīti je takođe rečeno:

avyakto 'kṣara ity uktas
tam āhuḥ paramāṁ gatim
yaṁ prāpya na nivartante
tad dhāma paramaṁ mama
(BG 8.21)

Avyakta znači nemanifestovano. Čak ni materijalni svijet nije u potpunosti ispoljen pred nama. Naša čula su tako nesavršena da nismo u stanju vidjeti koliko ima zvijezda, koliko ima planeta u materijalnom univerzumu... Međutim, putem Vedske literature, dobijamo informacije o svim tim planetama. Možemo da verujemo ili da ne verujemo, ali sve važne planete sa kojima smo povezani su opisane u vedskoj literaturi, posebno u Śrīmad-Bhāgavatamu. Ali duhovni svijet, je mjesto koji je iznad ovog materijalnog neba, paras tasmāt tu bhāvo 'nyo (BG 8.20)Spomenuta avyakta, nemanifestovano duhovno nebo, je upravo to 'paramāṁ gatim', što će reći da osoba treba željeti, treba žudjeti, da dostigne to vrhovno carstvo Boga. I kada jednom dosegne to vrhovno kraljevstvo, yaṁ prāpya, osoba koja dostigne ili dokući to vrhovno carstvo, 'na nivartante', ta osoba ne mora da se vrati u ovaj materijalni svijet. To mjesto, koje je vječno boravište Boga, i iz kojega se ne moramo više vraćati - to mjesto bi trebalo da bude naš krajnji cilj. Možemo postaviti pitanje na koji način dostići vrhovno prebivalište Gospoda? To je takođe opisano u Bhagavad-gīti. Rečeno je u 8-om poglavlju, stihovi 5, 6, 7, 8, kako ovim procesom možemo dostići Vrhovnog Gospodina ili vrhovno prebivalište Gospodina ovim riječima:

anta-kāle ca mām eva
smaran muktvā kalevaram
yaḥ prayāti sa mad-bhāvaṁ
yāti nāsty atra saṁśayaḥ
(BG 8.5)

Anta-kāle, što znači na kraju života, u vrijeme smrti. Anta-kāle ca mām eva. Osoba koja umire i misli na Krišnu, 'smaran' - ako može da se sjeti u času smrti, ako se sjeća Krišninog obličja i dok se na taj način sjeća, pri napuštanju tijela, onda sigurno dostiže duhovno kraljevstvo, mad-bhāvam. Bhāvam znači duhovna priroda. Yaḥ prayāti sa mad-bhāvaṁ yāti. Mad-bhāvam znači ta transcendentalna priroda Vrhovnoga Bića. Maloprije je bila riječ o tome, da je Vrhovni Gospodin sac-cid-ānanda-vigraha (Brahma Samhita 5.1). On ima Svoj oblik, ali je taj Njegov oblik vječan, sat; pun je znanja, cit; i pun je blaženstva, ānanda. Mi možemo da uporedimo ovo naše trenutno tijelo, da li je ono sac-cid-ānanda? Nije. Ovo tijelo je asat. Umjesto da bude sat ono je asat. Antavanta ime dehā (BG 2.18), Bhagavad-gītā kaže da je ovo tijelo antavat, propadljivo. Dakle... Sac-cid-ānanda. Umjesto da postane sat, ono je asat, potpuno suprotno. I umjesto da postane cit, puno znanja, ono je puno neznanja. Kada nemamo znanje o duhovnom kraljevstvu, niti imamo ikakvo savršeno znanje o ovom materijalnom svijetu. Toliko mnogo stvari nam je nepoznato, zbog tijelesne koncepcije i neznanja. Umijesto ispunjenosti znanjem u poziciji smo neznanja. Tijelo je propadljivo, puno neznanja i 'nirānanda' što znači umjesto da je puno blaženstva - tijelo je ispunjeno bijedom, mizerijom. Sve te mizerije sa kojima se susrećemo u ovome materijalnom svijetu - uzrokovane su ovim materijalnim tijelom.