HR/Prabhupada 0124 - Trebamo primiti riječi duhovnog učitelja kao sam naš život i dušu

From Vanipedia
Jump to: navigation, search
Go-previous.png Prethodna stranica - Video 0123
Sljedeća stranica - Video 0125 Go-next.png

We Should Take Up the Words from the Spiritual Master as Our Life and Soul - Prabhupāda 0124


His Divine Grace Srila Bhaktisiddhanta Sarasvati Gosvami Prabhupada's Disappearance Day, Lecture -- Los Angeles, December 9, 1968

Tako, u svomu životu je bio akhaṇḍa brahmacārī. Bhaktivinoda Ṭhākura je imao druge sinove, i on je bio peti sin. I neki od njegove braće se, također, nisu vjenčali. I moj Guru Mahārāja, on se isto nije ženio. Od svog djetinjstva bio je strogi brahmacārī, Bhaktisiddhānta Sarasvatī Gosvāmī Mahārāja. I on se podvrgnuo vrlo teškoj pokori za pokretanje ovog pokreta, pokreta diljem svijeta. To je bila njegova misija. Bhaktivinoda Ṭhākura je želio napraviti ovo. On, 1896, Bhaktivinoda Ṭhākura je želio uvesti ovaj pokret o svjesnosti Kṛṣṇe slanjem ove knjige, Shree Caitanya Mahāprabhu , njegov život i učenja. Srećom, ta godina je bila moja godina rođenja, po Kṛṣṇinom uređenju, došli smo u kontakt. Ja sam rođen u jednoj porodici, moj Guru Mahārāja je rođen u drugoj. Tko je znao da ću doći u njegovu zašitu? Tko je znao da ću doći u Ameriku? Tko je znao da će Američki momci doći k meni? To je sve uređenje Kṛṣṇe Mi ne možemo razumjeti kako se stvari događaju. 1936.... Danas je 9. prosinac, 1938 (68). To znači prije 32 godine. U Bombaju, imao sam neke poslove. Iznenada, možda na ovaj datum, nekada 9. ili 10. prosinca. U to vrijeme Guru Mahārāja je bio malo odsutan, i odsjeo je u Jagannātha Purī, na obali mora. Pisao sam mu pismo, "Moj dragi učitelju, tvoji drugi sljedbenici, brahmacārī, sannyāsī, se prilagođavaju tvojoj direktnoj službi. A, ja sam porodični čovjek. Ja ne mogu sa tobom živjeti, služiti kako treba. Ja ne znam. Kako mogu da ti služim?" Jednostavna misao, mislio sam da mu služim, "Kako ja mogu ozbiljno služiti?" Odgovor je došao 13. prosinca 1936. U pismu je pisao, "Dragi moj taj i taj, veoma mi je drago dobiti tvoje pismo. Ja mislim da bi trebao pokušati početi pokret na engleskom." To je bilo što je pisao. "I to će učiniti dobro tebi i ljudima koji će ti pomoći." "I ja želim..." To je bila njegova uputa. I onda 1936, na 31. prosinac- to znači da je odmah nakon pisanja ovog pisma, dva tjedna prije svog odlaska - on je preminuo. Prihvatio sam uputu svoga duhovnog učitelja veoma ozbiljno, ali, nisam mislio da ću morati učiniti tu i tu stvar. Ja sam u to vrijeme bio porodični čovjek. ali, ovo je organizacija Kṛṣṇe. Ukoliko striktno pokušamo služiti duhovnom učitelju, njegovu redu, onda Kṛṣṇa će nam dati vještine. To je tajna. Iako tu nije bilo mogićnosti, nikada nisam pomislio, ali sam prihvatio malo ozbiljno studirajući komentare Viśvanātha Cakravartī Ṭhākura na Bhagavad-gītu. U stihu Bhagavad-gīte vyavasāyātmikā-buddhir ekeha kuru-nandana (BG 2.41), u vezi sa tim stihom Viśvanātha Cakravartī Ṭhākura daje komentar da bismo trebali uzeti riječ našeg duhovnog učitelja kao naš život i dušu. Trebali bismo iznjeti upute, posebne upute duhovnog učitelja, veoma rigidno, bez brige o ličnoj koristi ili gubitku. Pokušao sam u tom duhu. I on mi je dao vještine da ga služim. Stvari su dostigle ovaj nivo, da sam u starosti došao u vašu zemlju, i vi prihvatate ovaj pokret tako ozbiljno, pokušavajući ga razumjeti. Imamo neke knjige sada. Ima mala staza na ovom putu. U ovoj prilici presljenje mog duhovnog učitelja, dok ja pokušavam iznjeti njegovu želju, slično, ja ću isto tražiti od vas da izvršite istu naredbu po mojoj želji. Ja sam star čovjek, i mogu preminuti svakog momenta. To je prirodni zakon. Niko ga ne može otpisati. Tako da nije jako zapanjujuće, ali moj apel za vas na ovaj povoljan dan odlaska mog Guru Mahārāja, da barem donekle ste shvatili esenciju pokreta za svjesnost Kṛṣṇe. Vi biste trebali pokušati proslijediti dalje. Ljudi pate u želji za ovom svjesti.