HR/Prabhupada 0218 - Guru otvara oči



Lecture on SB 6.1.55 -- London, August 13, 1975

Mi, živa bića smo dio i djelić Krišne. Naš položaj (u odnosu na Krišnu) je kao odnos vatre i njenih malih segmenata, iskrica. Ili kao između sunca i sunčevih blistavih čestica koje kada se kombiniraju sačinjavaju sunčev sjaj. Sunčev sjaj, koji vidimo svakoga dana, nije neka homogena mješavina. Postoje molekule, i jako sitne, blistave čestice. Mi smo isto takvi, jako sićušni (u poređenju sa Krišnom). Kao što postoje atomi, materijalni atomi - koje niko nije u stanju izbrojiti - tako smo i mi atomske čestice Gospoda Boga. Koliko nas to ima? To niko ne može prebrojati, "asankhja". "Asankhja" znači 'nemoguće izbrojiti'. Toliko mnogo živih bića. Znači, mi smo jedna jako malena čestica, koja je došla ovdje, u ovaj materijalni svijet. Kao recimo Evropljani, koji idu u druge zemlje, specijalno radi koloniziranja... ...da tamo iskoriste (nečije) materijalne resurse za vlastito čulno zadovoljstvo. Čim su otkrili Ameriku - Evropljani su otišli tamo. Ideja je bila da odu tamo i da ... Sada, pokušavaju otići na Mjesec da bi utvrdili postoji li i tamo nešto što bi se moglo unovčiti. To je tendencija uslovljene, utjelovljene duše. S tom namjerom su duše i došle u ovaj materijalni svijet : "Krišna bhulija điva bhoga vanća kare"... ...Da postanu "puruša" (vrhovni)i "bhokta" (uživalac).

Međutim, Krišna je taj 'puruša bhokta' (vrhovni uživalac'). "Bhoktaram đagja-tapasam" (BG 5.29). Znači, mi imitiramo Krišnu. To je zapravo naš položaj. Svako pokušava postati Krišna, Bog. Čak i Majavadiji (impersonalisti), iako su se podvrgli strogostima i pokorama i veoma striktno poštivali principe duhovnoga života i oni - pod utjecajem maje, iluzije - misleći "ja sam Bog, Puruša" - također pate od iste vrste bolesti zvane, "ja sam uživalac svega što postoji" "Puruša" zapravo znači "bhokta". Prema tome, to njihovo "ja sam Krišna" znači "bhoktaram đagja". Čak i nakon tolikog napretka putem strogosti, pokora i upražnjavanja regulativnih principa... ...maja (iluzija) je tako snažna, da utjelovljena duša ostaje pod utiskom "ja sam puruša" ('ja sam uživalac'). I to ne samo obični puruša, već Vrhovni Puruša, kao što je Krišna opisan u Bhagavad-giti : "Param brahma param dhama pavitram paramam bhavan, purušam šašvata : "Krišna, Ti si taj Puruša " (BG 10.12). Dakle, maja, iluzija je tako snažna, da čak i nakon što su ga šutirali tokom mnogih života, nanovo i nanovo život za životom, čovjek još uvek misli, "ja sam taj puruša, ja sam uživalac". To se smatra bolešću.

Ovde je rečeno da, "eša prakriti sangena purušasja viparjajaha" , njegov materijalni život je otpočeo zabludom, "ja sam puruša, ja sam uživalac". I stoga što osoba ne može odustati od ideje "ja sam uživalac" život za životom on je zapravo u "viparjajaha" stanju, tj. "u obrnutom stanju" (što ga čini mučenikom a ne uživaocem). Živo biće je djelić Boga, a Bog je "sać ćid ananda vigraha" (Brahma Samhita 5.1, "Njegovo telo je sazdano od duhovne vječnosti, znanja i blaženstva")a i mi smo također "sać ćid ananda vigraha", premda jako sićušna "sać ćid ananda vigraha" (čestica duhovne vječnosti, znanja i blaženstva"). Ali naš istinski položaj je 'prakriti' ("onaj koji je uživan"), a ne puruša ("onaj koji uživa"). Oba položaja su baš kao Radha i Krišna, Oboje su iste kvalitete : "Radha-krišna-pranaja-vikritir hladini-šaktir asmat" : Oni su jedno, ali Radha je ipak 'prakriti', a Krišna 'puruša'. Slično tomu, mi - iako djelovi i djelići Krišne - smo samo prakriti (uživani), dok je Krišna puruša (Vrhovni Uživalac). Kada umjetno želimo postati puruša - to se zove "maja", ili 'viparjajaha' ("obrnuto stanje od uživanja = patnja"). To se ovdje i navodi : "evam prakriti-sangena purušasja viparjajaha" (Šrimad Bhagavatam 6.1.55)."Viparjajaha" zapravo znači 'namjenjen za užitak sa Purušom'. Kada puruša i prakriti uživaju, muško i žensko uživaju - oni dostižu jednako zadovoljstvo, iako je jedno puruša a drugo je prakriti. Slično tome, Krišna je puruša a mi smo - prakriti. Ako uživamo zajedno sa Krišnom, onda su i 'sać-ćid-ananda' prisutni (vječno znanje i blaženstvo). To je ono kaj smo zaboravili. Zato i nastojimo biti puruša, uživalac. Ovako ili onako, ovo stanje se manifestiralo, ta lažna koncepcija da možemo postati puruša, uživalac. I što je rezultat (takve pogrešne koncepcije)? Rezultat je da pokušavamo biti uživaoci, život za životom, iako nas cijelo vrijeme neko koristi za užitak, jer mi jednostavno - nismo uživalac. Mi se jednostavno mučimo da bi postali uživaoci. To je zapravo naš položaj.

Kako onda da zaustavimo tu muku, i kako da se vratimo u naš originalni (prakriti) položaj? To je objašnjeno ovdje : "sa eva na ćirad iša-sangad vilijate" (Šrimad Bhagavatam 6.1.55, "živo biće može izbjeći tu opasnost družeći se sa Vrhovnim Bogom "). Tu lažnu koncepciju postojanja, "ja sam puruša," moguće je potpuno ukloniti. Kako? "Iša-sanga", to znači 'druženjem sa Bogom', Iša-om. "Iša" znači "Vrhovni Kontrolor", 'Iša-sanga' ('druženje sa Vrhovnim Kontrolorom'). (neko može upitati) : "A gdje ti je taj Iša? Ne vidim tog Išu. Ne mogu ga vidjeti." "Čak i da je Krišna taj Iša, Vrhovni, ja ga još uvijek ne mogu vidjeti?" Kako to? Krišna je ovdje. Ti mora da si slijep. Kako je moguće da ga ne možeš vidjeti? Zaključak je : nisi u stanju da vidiš. To znači da je potrebno da prvo otvoriš svoje oči, a ne da ih zatvaraš (pred istinom). To je zadatak gurua. Guru je taj koji otvara oči.

Om agjana-timirandhasja
gjananđana-šalakaja
ćakšur unmilitam jena
tasmai šri-gurave namaha
(Gautamīya Tantra)

A kako to Kršna otvara naše oči? To čini uz pomoć "gjananđana-šalakaja" (baklje duhovnoga znanja). Baš kao što u gustoj tmini ništa ne možemo vidjeti. Ali ako imamo kresivo i upalimo svijeću, onda možemo vidjeti. Slično tome, zadatak gurua je da ljudima otvara oči. "Otvoriti oči" znači podariti slijedeće znanje, "ti nisi puruša, već si prakriti ; zato promijeni svoj kut gledanja". To je svjesnost Krišne.