HR/Prabhupada 0287 - Oživite svoje sjećanje, svoju ljubav prema Krisni



Lecture -- Seattle, September 30, 1968

Prabhupāda: Ima li pitanja?

Madhudviṣa: Prabhupāda? Je li u redu da čitamo Śrīmad-Bhāgavatam nakon što dobijemo Bhagavad-gitu kad iziđe iz tiska? Ili bismo trebali u potpunosti posvetiti svoje vrijeme proučavanju Bhagavad-gīte kakva jest, a zatim... a zatim napredovati postepeno ili bismo trebali nastaviti proučavati Śrīmad-Bhāgavatam?

Prabhupāda: Ne. Trebali biste čitati Bhagavad-gītu kakva jest. To je samo prvobitna podjela. Na duhovnoj razini, sve je apsolutno. Ako čitate Bhagavad-gītu, naći ćete iste upute kao u Śrīmad-Bhāgavatamu. Nije da ne morate proučavati Bhagavad-gītu ako proučavate Śrīmad-Bhāgavatam. To nije tako. Čitajte tu literaturu i mantrajte Hare Kṛṣṇa, slijedite pravila i propise i živite sretno. Naš je program vrlo sretan program. Pjevamo, plešemo, jedemo Kṛṣṇa prasādam, slikamo lijepe slike Kṛṣṇe i lijepo ih ukrašavamo, i čitamo filozofiju. Što biste više htjeli? (smijeh)

Jāhnavā: Kako smo i zašto smo uopće izgubili svijest o svojoj pravoj ljubavi za Kṛṣṇu?

Prabhupāda: Hm?

Tamāla Kṛṣṇa: Kako i zašto smo uopće izgubili svoju ljubav za Kṛṣṇu?

Jāhnavā: Ne, ne ljubav. Samo svijest o ljubavi, svojoj istinskoj ljubavi prema Kṛṣṇi.

Prabhupāda: Naša svjesnost je tu. Voliš nekoga... Ali trebala bi voljeti Kṛṣṇu, to si zaboravila. Tako, zaboravnost je isto u našoj prirodi. Ponekad zaboravljamo. Posebice zato što smo vrlo mali, sitni, pa se ne možemo sjetiti točno ni što smo radili sinoć u ovo vrijeme. Tako, zaboravnost nam nije neprirodna. I opet, ako netko oživi naše sjećanje, prihvatiti to također nije neprirodno. Naš objekt ljubavi je Kṛṣṇa. Na neki način smo Ga zaboravili. Ne tražimo po prošlosti da vidimo kad smo Ga zaboravili, to je beskoristan napor. No zaboravili smo Ga, to je činjenica. Sad se trebamo prisjetiti. Ovdje je podsjetnik. Zgrabite priliku. Ne pokušavajte tragati po prošlosti, zašto ste zaboravili i od kojeg datuma počinje moja zaboravnost. Čak i da to doznate, koju korist imate of toga? Zaboravili ste. Prihvatite to. Kao kad idete kod liječnika, on vas neće pitati kako ste dobili bolest, koja je njezina povijest., kojeg ste datuma, u koje vrijeme zaraženi. Ne. On vam pregleda puls i vidi da ste oboljeli te vam da lijek: "Da. Uzmite." Isto tako, mi patimo. To je činjenica. Nitko to ne može poreći. Zašto patite? Zaboravili ste Kṛṣṇu. To je sve. Sad oživite svoje sjećanje na Kṛṣṇu, postanite sretni. To je sve. Vrlo jednostavno. Ne pokušavajte naći vrijeme kad ste zaboravili. Zaboravili ste, to je činjenica i zato patite. Sad je ovdje prilika, pokret za svjesnost Kṛṣṇe. Oživite svoje sjećanje, svoju ljubav prema Kṛṣṇi. Jednostavno. Pjevajte Hare Kṛṣṇa, plešite, jedite Kṛṣṇa prasāda. A ako niste obrazovani, ako ste nepismeni, slušajte. Imate prirodan dar, uho. Imate prirodno i jezik. Tako možete mantrati Hare Kṛṣṇa i možete slušati Bhagavad-gītu ili Śrīmad-Bhāgavatam od ljudi koji imaju znanje. Stoga nema prepreka. Nema prepreka. Ne traže se nikakve kvalifikacije. Jednostavno koristite sve pogodnosti koje imate. To je sve. Morate se složiti. To se traži: "Da, ja ću se početi baviti svjesnošću Kṛṣṇe. To ovisi o vama jer vi ste neovisni. Ako se ne slažete: "Ne, zašto bih se zanimao za Kṛṣṇu?" nitko vam je ne može dati... Ali ako se slažete, ovdje je, vrlo lako. Uzmite je.