HR/Prabhupada 0404 - Uzmi ovaj mač svjesnosti Krišne - jednostavno sa vjerom pokušaj da čuješ



Lecture on SB 1.2.16 -- Los Angeles, August 19, 1972

Dakle, śuśrūṣoḥ. śuśrūṣoḥ śraddhadhānasya (SB 1.2.16). Oni koji su uključeni da čuju s vjerom, śraddhadhāna... Ādau śraddhā. Bez vjere ne možete nikako napredovati. To je početak duhovnog života. Ādau śraddhā. "O, ovdje je... svjesnost Kṛṣṇe je ovdje. Vrlo je lijepo. Oni lijepo propovjedaju." Ljudi se umire, hvale naše djelovanje. Ako zadržimo naš nivo, cijenit će (naše djelovanje). Dakle, to se naziva śraddhā.

To uvažavanje se naziva śraddhā, śraddhadhānasya. I ako nam se čovjek ne pridruži, ali kaže: "O, to je vrlo lijepo, to je vrlo... ti su ljudi dobri". Oni ponekada u novinama kažu: "Ti Hare Kṛṣṇa ljudi su dragi. Želimo da ih je još više". Tako kažu. Dakle, to uvažavanje je i podstrek za takvu osobu. Ako ne čuje niti dolazi ali kaže tek: "Vrlo je lijepo, da". Upravo poput male djece ili bebe koja nas također uvažava i pokušava stati na noge sa svojim cimbalima. Uvažavanje. Od samog početka života uvažava: "Vrlo je lijepo". Zna li ili ne - nije važno. Samo uvažavanje pruža mu nagovještaj duhovnoga života. To je tako lijepo. Śraddhā. Ako se ne protive nego samo da uvažavaju: "O, tako lijepo rade..." Dakle, razvijanje duhovnog života znači razvijanje tog uvažavanja. To je sve. Ali (postoje) nivoi, tu je uvažavanje. Dakle: śuśrūṣoḥ śraddhadhānasya vāsudeva-kathā-ruciḥ. U prethodnom stihu je objašnjeno: yad anudhyāsinā yuktāḥ. Čovjek mora biti uključen, uvijek razmišljati. To je mač. Morate uzeti taj mač svjesnosti Kṛṣṇe. Tad ćete postati oslobođeni. Taj mač reže čvor. Dakle... Kako ćemo pribaviti taj mač? Taj proces je opisan ovdje: jednostavno, s vjerom, pokušajte čuti. Dobit ćete mač. To je sve. Zaista, ovaj naš pokret svjesnosti Kṛṣṇe se širi. Dobivamo mačeve jedan za drugim, jednostavno tako što čujemo. Ovaj pokret sam sam utemeljio u New Yorku. Svima vam je to poznato. Zapravo nisam imao niti jedan mač. Kod nekih vjerskih zakonitosti, u jednu ruku uzmu vjerske spise a u drugu ruku uzmu mač: "Prihvati ovaj spis, u suprotnome odrezat ću ti glavu". I ovo je drugačije propovjedanje. Ja sam također imao mač ali ne takvu vrstu mača. Ovaj mač je: pružanje prilike ljudima da čuju. To je sve.

Vāsudeva-kathā-ruciḥ. Dakle, čim on dobije ruci... Ruci. Ruci znači: ukus. "Ah, tu se priča o Kṛṣṇi, tako je lijepo. Idem čuti". U istom trenutku, samim time, dobivate mač. Mač je u vašoj ruci.. Vāsudeva-kathā-ruciḥ. Ali kome dolazi ruci? Ovaj ukus. Nekoliko sam puta već objasnio, okus, upravo poput slatkiša od šećera. Svi znaju da je jako sladak, ali ako ga dajete čovjeku koji pati od žutice, njemu će se činiti da je slatkiš gorak. Svi znamo da je šećerni slatkiš sladak ali taj čovjek koji pati zbog bolesti, žutice, njemu će okus šećernog slatkiša biti vrlo gorak. Svi to znamo. To je činjenica.

Dakle, ruci - ukus da čujemo vāsudeva-kathā, kṛṣṇa-kathā, ta osoba koja je materijalno oboljela ne može kušati. Taj ruci, ukus. Kako bi dobila taj ukus, postoji prethodno djelovanje. A što je to? Prva stvar je uvažavanje: "O, to je vrlo lijepo". Ādau śraddhā, śraddadhāna. Dakle śraddhā, uvažavanje, to je početak. Potom sādhu-saṅga (CC Madhya 22.83). Potom druženje: "U redu, ti ljudi pjevaju i pričaju o Kṛṣṇi. Idem ja sjesti i čuti više". To se naziva sādhu-saṅga - druženje s onima koji su bhakte. To je drugi stupanj. Treći stupanj je bhajana-kriyā. Kad je čovjek u dobrom društvu, osjeća: "Zašto ne bih postao učenik?" Tada zaprimimo molbu: "Prabhupāda, možeš li me ljubazno prihvatiti za svog učenika?" To je početak bhajana-kriye. Bhajana-kriyā znači biti uključen u služenje Gospodina. To je treći stupanj.