HR/Prabhupada 0482 - Um je instrument za biti vezan



Lecture -- Seattle, October 18, 1968

Um je instrument za biti vezan. Ako ste vezani za nekoga, za nekog mladića, za neku djevojku... Općenito, vezujemo se za neku osobu. Bezlična vezanost je lažna. Ako želite biti vezani, ta vezanost mora biti osobna. Zar to nije činjenica? Bezlična vezanost... Ne možete voljeti nebo, ali možete voljeti sunce, možete voljeti mjesec i zvijezde, jer su oni kao osobe smještene na određenom mjestu. A ako želite voljeti nebo, to je vrlo teško za vas. Morate opeti doći suncu. Sistem yoge dostiže vrhunac u savršenstvu, u ljubavi... Morate voljeti nekoga, osobu. To je Kṛṣṇa. Kao što ovdje imamo sliku. Rādhārāṇī voli Kṛṣṇa i nudi svoje cvijeće Kṛṣṇi, a Kṛṣṇa svira Svoju flautu. Uvijek možete misliti na ovu sliku. Onda ćete neprestano biti u yogi, u samādhiju. Zašto bezlično? Zašto nešto, nešto prazno? Praznina ne postoji. Ako mislite da je nešto prazno, bit će u njemu nešto svjetlosti, šarenila, puno stvari ćemo naći. Ali to je isto oblik. Kako možete izbjeći oblik? To nije moguće. Stoga zašto ne usredsredite svoj um na pravi oblik, īśvaraḥ paramaḥ kṛṣṇaḥ sac-cid-ānanda-vigrahaḥ (Bs. 5.1), na Svevišnju Božansku Osobu, kontrolora, vrhovnog kontrolora koji ima tijelo? Kako? Vigrahaḥ, vigrahaḥ znači tijelo. A kakvu vrstu tijela? Sac-cid-ānanda, vječno tijelo, puno blaženstva, puno znanja. Takvo tijelo, a ne kao ovo tijelo. Ovo tijelo je puno neznanja, puno bijeda i nije vječno. Upravo suprotno. Njegovo tijelo je vječno; moje tijelo nije vječno. Njegovo tijelo je puno blaženstva; moje tijelo je puno bijeda, nešto mi uvijek donosi nevolje - glavobolja, zubobolja, ova boljka, ona boljka. Neko mi osobno stvara nevolje. Tako puno... Adhyātmic, adhibhautic, velika vrućina, oštra hladnoća, toliko mnogo stvari. Ovo tijelo je uvijek izloženo trostrukim bijedama, ovo materijalno tijelo.