HR/Prabhupada 0630 - Tu nema uzroka za jadikovanje, zato jer će duša ostati
Lecture on BG 2.28 -- London, August 30, 1973
Bhakta: Prijevod: Sva stvorena bića su nemanifestirana u svojem početku, očitovana u svom trenutnom stanju, i nemanifestirana ponovno kad bivaju unuštena. Stoga, koja je potreba za jadikovanjem?
Prabhupāda: Dakle, duša je vječna. Stoga nema ničega, nema razloga za jadikovanjem, jer duša će ostati. Čak iako je tijelo uništeno, nema razloga za jadikovanjem. A oni koji ne vjeruju Da nema duše; sve je u početku je bila praznina... Dakle, na početku je bila praznina a u sredini je manifestirano. Onda je ponovno praznina. Stoga, praznina u prazninu, gdje je tu potreba za jadikovanjem? To je objašnjenje koje daje Krishna. U oba slučaja ne možeš se jadati. Stoga?
Pradyumna: (smisao) Čak i ako, recimo, prihvatimo ateističku teoriju, i dalje nema razloga za jadikovanjem. Osim odvojenog postojanja duše, materijalni elementi ostaju nemanifestirani prije kreacije. Iz subtilnog stanja nemanifestiranog dolazi manifestirano. Isto kao što iz etera nastaje zrak, iz zraka nastaje vatra, iz vatre nastaje voda, a iz vode manifestira se zemlja. Iz zemlje dolaze mnoge manifestacije.
Prabhupāda: To je proces kreacije. Iz etera, zatim nebo, pa zrak, pa vatra, pa voda pa zemlja. To je proces kreacije. Da. Pradyumna: Uzmite na primjer veliki neboder manifestiran iz zemlje. Kada se rastavi, manifestirano postaje ponovno nemanifestirano kao atom u krajnjem stadiju. Zakon o očuvanju energije ostaje, ali s vremenom stvari su manifestirane i nemanifestirane. To je razlika. Stoga koji je razlog jadikovanja bilo u manifestiranom ili nemanifestiranom stanju?½ Ovako ili onako, čak i u nemanifestiranom stanju, stvari nisu izgubljene. I na početku i na kraju svi elementi ostaju nemanifestirani, i samo u sredini su manifestirani, i u stvari ne čini nikakvu materijalnu razliku. I ako prihvatimo Vedski zaključak kako je navedeno u Bhagavad-gīti (antavanta ime dehāḥ) da su ova materijalna tijela prolazna s vremenom (nityasyoktāḥ śarīriṇaḥ) ali duša je vječna, i moramo se uvijek sjećati da je tijelo kao odjeća. Stoga, zašto jadikovati nad promjenom odjeće? Materijalno tijelo nema stvarnu vrijednost u odnosu na vječnu dušu. Slično je snu. U snu možemo misliti da letimo u zraku ili sjedimo u kočiji kao kralj, ali kad se probudimo vidimo da nismo niti u zraku niti u kočiji. Vedska mudrost potiče samospoznaju i bazu nepostojanja materijalnog tijela. Stoga, u oba slučaja, bilo da netko vjeruje u postojanje duše ili ne vjeruje u postojanje duše, nema razloga za jadikovanjem nad gubitkom tijela.