HR/Prabhupada 0735 - Mi smo toliko budalasti da mi ne vjerujemo u sljedeći život
Lecture on SB 7.9.41 -- Mayapura, March 19, 1976
Sada je tu toliko mnogo dječaka. Da... Ako on kaže, "Ne, ne, ne. Ja neću postati mlada osoba. Ostati ću dijete," to nije moguće. On treba promjeniti svoje tijelo. Tu nema pitanja da li mu se sviđa promjena njegovog tijela. Ne, on mjenjati. Tako da slično, ovo tijelo, kada je završeno, ti možeš reći da "Ja ne vjerujem da tu je drugo tijelo," ali tu je -"moram." Točno ovako, da mlada osoba, on može misliti, "Ovo tijelo je veoma lijepo. Ja uživam. Neću ostariti. Ne, moraš. To je zakon prirode. Ne možeš reći. Slično, nakon smrti, kada je ovo tijelo završeno, moraš imati drugo tijelo. Tathā dehāntara-prāptiḥ. I tko govori? Svevišnji Gospodin, Svevišnja Osoba, On govori, svevišnji autoritet. I ako ti, po svojim uobičajenim razlozima, pokušaš razumijeti što je zakon, veoma jednostavan razlog je dan. Tu je život. Ne možeš ga zanijekati. Tu je život. Sada, taj život, to tijelo, nije u tvojoj ruci. I u sadašnjem trenutku, kada je život tu, ti si veoma ponosan o svom znanju Ti si veoma drzak da prihvatiš postojanje Boga. Možeš to učiniti budalasto. Ali nakon smrti ti si kompletno pod kontrolom prirode. To je. Ne možeš izbjeći. Baš kao kada ti si budalast, možeš reći, "Ne vjerujem u vladin zakon. Što god, ja ću učiniti." Ali kada si uhićen, tada sve je gotovo. Tada jednostavno udarac i cipele, to je sve.
Tako da mi smo toliko budalasti da mi ne vjerujemo u sljedeći život. To je jednostavno budalaština. Tu je sljedeći život, posebno kada Kṛṣṇa kaže. Ti možeš reći, "Mi ne vjerujemo." Ti ne vjeruješ ili ne vjeruješ, nema veze. Ti si pod zakonom prirode. Prakṛteḥ kriyamāṇāni guṇaiḥ karmāṇi sarvaśaḥ (BG 3.27). Kāraṇaṁ guṇa-saṅgo 'sya sad-asad-janma-yoniṣu (BG 13.22), Kṛṣṇa kaže. Zašto je osoba postala lijepo smještena? Zašto je osoba smještena, osoba je... Živo biće jede veoma lijepo, veoma ukusnu hranu, i druga životinja jede izmet? To nije slučajno. To nije slučajno. Karmaṇā daiva-netreṇa (SB 3.31.1). Zato jer osoba treba djelovati na takav način da mora jesti izmet, on mora jesti. Ali māyā, iluzorna energija je tako pametna, da dok životinja jede izmet, on misli, "Ja uživam raj." To se zove māyā. Tako da čak i jedenjem izmeta on misli da uživa rajsko zadovoljstvo. Ako nije pokriven neznanjem, on... Ako se sjeća da "Ja sam... U mom prethodnom životu ja sam bio ljudsko biće, i ja sam jeo tako lijepu hranu. Sada sam obvezan da jedem izmet," tada ne može produžiti. To se zove prakṣepātmika-śakti-māyā. Mi zaboravljamo. Zaboravnost.