HR/Prabhupada 0802 - Svjesnost Krsna je toliko dobra da adhira može postati dhira
Lecture on SB 1.7.18 -- Vrndavana, September 15, 1976
Stoga mi moramo postati dhīra. Tada se nećemo bojati smrti. Osim ako nismo dhīra... Postoje dvije klase ljudi: dhīra i adhīra. Dhīra znači onaj koji nije uznemiren čak i kada postoji razlog za uznemirenja. Netko ne može biti uznemiren kada nema razloga za uznemirenje. Baš kao što mi nismo, sada, u sadašnjem trenutku, mi se ne bojimo smrti. No čim mi saznamo da je potres, i postanemo prestrašeni da će se ova zgrada srušiti, uzrok za uznemirenja, tada mi postanemo vrlo uznemireni - ponekad vrištimo. Stoga onaj koji nije uznemiren, čak i kad postoji uzrok za uznemirenje, on se zove dhīra. Dhīras tatra na muhyati(BG 2.13). To je izjava Bhagavad-gīte. Mi moramo postati dhīra od adhīre. No ovaj pokret svjesnosti Krišne je toliko lijep, da adhīra može biti dhīra. To je profit ovog pokreta. Kṛṣṇotkīrtana-gāna-nartana-parau premāmṛtāmbho-nidhī dhīrādhīra. Kṛṣṇotkīrtana-gāna-nartana-parau premāmṛtāmbho-nidhī dhīrādhīra-jana-priyau. Ovaj pokret svjesnosti Krišne zadovoljava obije klase ljudi, dhīre i adhīre. To je tako lijepo. Dhīrādhīra-jana-priyau priya-karau nirmatsarau pūjitau. Ovo je predstavio Caitanya Mahāprabhu a slijedili su Ga šestorica Gosvāmīja. Vande rūpa-sanātanau raghu-yugau śrī-jīva-gopālakau.
Stoga je ovo pokret kako napraviti od adhīre dhīru. Svi su adhīra. Tko nije... Koga nije strah smrti? Koga nije strah od... ? Naravno, oni su previše agnostični, oni zaboravljaju. No postoji patnja. Mi možemo vidjeti kako netko pati u trenutku smrti. Tamo neki čovjek umire.... Danas je postalo vrlo često... Koma. Netko leži u krevetu tjednima, dva tjedna, plače; život ne ide, oni koji su vrlo, vrlo grješni. Stoga postoji velika bol u trenutku smrti. Postoji velika bol u trenutku smrti, a postoji i bol dok si bolestan i postoji toliko mnogo bolova kad si star. Tijelo nije jako. Mi patimo na toliko mnogo načina, osobito reumatizam i probava. Zatim krvni tlak, glavobolje, toliko mnogo stvari. Stoga trebamo biti istrenirani kako da postanemo dhīra. Takve stvari, uznemirenja, nas čine adhīrom, i mi bi trebali biti istrenirani sve do dhīra. To je duhovna edukacija. Moramo to znati, mātrā-sparśās tu kaunteya śītoṣṇa-sukha-duḥkha-dāḥ (BG 2.14). Ove patnje, mātrā-sparśāḥ, tan-mātra. Na račun osjetila, osjetilne percepcije, mi patimo. A osjetila su napravljena od materijalne prirode. Stoga moramo nadići materijalnu prirodu, tada mi možemo postati dhīra. Inače, moramo ostati adhīra. Dhīrādhīra-jana-priyau priya-karau.