SH/Prabhupada 1065 - Kao prvo, čovek treba da nauči da on nije ovo materijalno telo



660219-20 - Lecture BG Introduction - New York

Kada smo materijalno zaprljani, to se naziva ‘uslovljenim stanjem’, ‘ograničenim stanjem’. Tu je još i lažni ego, lažna svesnost; lažna svesnost se pojavljuje pod utiskom, ‘ja sam jedan od proizvoda materijalne prirode’. To se naziva 'lažni ego'.

Sve materijalne aktivnosti su usled "jasjatma-budhiha kunjape tri-dhatuke..." (Šrimad Bhagavatam 10.84.13: "Poistovećenja sa inertnim telom sačinjenim od sluzi, žuči i vazduha..."); "jasjatma-budhiha kunjape tri-dhatuke" znači da se radi o osobi koja je okupirana mislima baziranim na telesnoj koncepciji.

Gospod Bog je u stvari izložio ‘Bhagavad-gitu’ jer se Arđuna pojavio u toj telesnoj koncepciji. Znači, osoba treba da se oslobodi te telesne koncepcije života; to je pripremna aktivnost za transcendentalistu koji želi da se postane slobodan, da se izbavi; prvo i prvo, takva osoba treba da nauči da on zapravo nije ovo materijalno telo.

Znači, takva svest, materijalna svest - nije poželjna. Stanje u kome smo oslobođeni od te materijalne svesnosti - se naziva 'mukti'. 'Mukti' ili 'oslobođenje' znači, 'osloboditi se od materijalne svesnosti'. U ‘Šrimad Bhagavatamu’ je takođe data definicija duhovnog oslobođenja: "muktir hitvanjatha rupam sva-rupenja vjavasthitiha" (ŠB 2.10.6: "Oslobođenje je permanentno stanje, gde živo biće odustaje od promenljivih grubih i finih materijalnih tela"); "sva-rupenja vjavasthitiha"; 'mukti' znači 'osloboditi se od kontaminirane svesnosti ovog materijalnog sveta, i postati utemeljen u čistoj duhovnoj svesnosti’.

Celokupna instrukcija ‘Bhagavad-gite’ ima za cilj da probudi tu čistu svesnost. Nalazimo da u završnom stadijumu ‘Gitinih’ instrukcija Krišna pita Arđunu da li je on sada u pročišćenoj svesnosti, tj. da li je Arđunina svest sada pročišćena?

Pročišćena svesnost znači: 'delovati u skladu sa instrukcijama Vrhovnog Boga'. To zapravo znači 'pročišćena svesnost'. To je cela suma i suština pročišćene svesnosti.

Svesnost je već tu, ali stoga što smo mi delovi i delići Boga -padamo pod uticaj materijalnih režima prirode, jer u nama postoji afinitet da budemo pod uticajem materijalnih modova.

Ali Bog, kao Vrhovno Biće - nikada nije pod takvim uticajem; na Njega to ne utiče. To je razlika između Svevišnjeg Gospoda Boga - i uslovljenih duša.

E, sada, svesnost; šta je zapravo ova naša svesnost? Ta svesnost je "ja sam"; a šta je onda taj - "ja"? U zaprljanoj svesnosti "ja sam" znači, “ja sam gospodar svega što mogu da obuhvatim, sagledam”. Ali, to je uistinu jedna nečista svest, svest koja sugeriše - ‘ja sam uživaoc’. Ceo svet se vrti samo zato što svako živo biće misli, 'ja sam gospodar i kreator ovog materijalnog sveta'. Ta svesnost ima dva psihička kretanja, ili dve psihičke divizije: prva je, ‘ja sam kreator’, a druga - ‘ja sam uživaoc’. Međutim, istina je da je Vrhovni Gospodin i Tvorac a i Uživaoc, dok živa bića - kao delovi i delići Vrhovnog Boga - nisu ni kreatori a ni uživaoci --- već samo saradnici.

Uzmimo na primer celokupnost jedne mašine; svaki deo te mašine sarađuje sa njom, kooperira sa celinom; ili, ako proučavamo konstituciju našeg tela, koje sadrži ruke, noge, oči, gde svi ti instrumenti rade kao delovi tela - a ne kao uživaoci. Pravi uživaoc je zapravo - stomak; noge se kreću, prenose nas sa jednog mesta na drugo, šake sakupljaju i pripremaju hranu, zubi je žvaću, i svi ti delovi tela su uključeni u proces zadovoljenja stomaka, jer je stomak principijelni faktor u organizaciji telesnog održanja; sve ostalo je zapravo tu - da bi služilo stomaku: "...pranopaharać ća jathendrijanjam..." (Šrimad Bhagavatam 4.31.14). Kao što uočavamo da se drvo zeleni zato što ga zalivamo u korenu, ili da postaješ zdrav kada se tvoji telesni delovi - šake, noge, oči, uši, prsti i ostalo nalaze u zdravom stanju - jer ti delovi tela --- svi oni sarađuju sa stomakom.

Slično tome, Vrhovno Živo Biće, Gospod Bog -- On je taj Uživaoc. On je zapravo i Uživaoc a i Tvorac, dok smo mi, podređena živa bića - koji smo proizvodi energije Vrhovnog Boga --- mi smo tu da sarađujemo sa Njim, i takva saradnja nam koristi.

Na primer, ako prsti uzmu kvalitetnu hranu, ali ako misle, "zašto ovo treba da damo stomaku, bolje da mi to sami uživamo?" --- to bi bila greška, jer prsti sami po sebi nisu u stanju da uživaju u hrani; ako prsti zaista žele da uživaju tu hranu - moraju je prvo uneti u stomak.