SR/Prabhupada 0351 - Napišite nešto; cilj treba da bude slavljenje Vrhovnog



Lecture on SB 1.5.9-11 -- New Vrindaban, June 6, 1969

Kako postoji prirodna razlika između vrana i labudova, slično tome postoji razlika između osoba svesnih Kṛṣṇe i običnih osoba. Obične osobe se upoređuju sa vranama, a osobe potpuno svesne Kṛṣṇe su poput labudova i pataka.

Onda on kaže:

tad-vāg-visargo janatāgha-viplavo
yasmin prati-ślokam abaddhavaty api
nāmāny anantasya yaśo 'ṅkitāni yat
śṛṇvanti gāyanti gṛṇanti sādhavaḥ
(SB 1.5.11)

Naprotiv, ovo je vrsta literature veoma lepo napisana, metaforična i pesnička, sve. Ali, tu se ne slavi Gospod. To se upoređuje sa mestom gde vrane uživaju. S druge strane, druga vrsta literature, šta je to? Tad-vāg-visargo janatāgha-viplavo yasmin prati-ślokam abaddhavaty api (SB 1.5.11). Literatura koja je prestavljena ljudima, javnosti za čitanje, koja je čak gramatički nepravilna, ali pošto se tu slavi Gospod, može da pokrene revoluciju. Može da pročisti čitavo ljudsko društvo. Moj Guru Mahārāja, kada je odabirao članke koji će biti objavljeni u Harmonisti, ako bi video da je pisac nekoliko puta napisao "Kṛṣṇa," "Gospod Caitanya," i slično, odmah bi dao dozvolu: "U redu je. To je u redu. (smeh) To je u redu." Bilo je u redu zato što je toliko puta napisao (izgovorio) "Kṛṣṇa" i "Caitanya".

Dakle, slično tome, čak iako predstavimo Back to Godhead (Natrag Bogu) ili bilo koju drugu literaturu na netačnom jeziku, to nije bitno zato što se tu slavi Gospod. To je preporučio Nārada. Tad-vāg-visargo janatāgha-viplavaḥ. Janatā agha. Agha znači grešne aktivnosti. Ukoliko osoba pročita jedan stih ove literature, iako je predstavljena na netačnom jeziku, ali ako jednostavno čuje da je tu Kṛṣṇa, onda njene grešne aktivnosti jednostavno nestaju. Janatāgha viplavaḥ. Tad-vāg-visargo janatāgha-viplavo yasmin prati-ślokam abaddhavaty api nāmāny anantasya (SB 1.5.11). Ananta znači neograničeno. Njegovo ime, Njegova slava, Njegova veličanstvenost, Njegovi kvaliteti su opisani. Nāmāny anantasya yaśo 'ṅkitāni. Ako je prisutno slavljenje, čak i ako je predstavljeno na netačnom jeziku, onda śṛṇvanti gāyanti gṛṇanti sādhavaḥ. Baš kao moj Guru Mahārāja, sādhu, sveta osoba, odmah daje dozvolu: "Da. To je u redu. U redu je." Zato što je prisutno slavljenje Gospoda. Naravno, šira javnost to neće razumeti. Ali, to je standard, standardna verzija, koju je izgovorio Nārada. Napišite nešto; cilj treba da bude slavljenje Vrhovnog. Onda je vaša literatura pavitra, pročišćena. A kakogod bila lepa, bilo literano ili metaforički ili poetski, napišite literaturu koja nema nikakve veze sa Bogom ili Kṛṣṇom, ona je vāyasaṁ tīrtham. To je mesto gde uživaju vrane.

To je verzija Nārade Munija. Trebalo bi da zapamtimo ovo. Za Vaiṣṇavu postoji jedna kvalifikacija: poetski (pesnički). Trebalo bi.... Svi bi trebalo da budu poetski (raspoloženi). Dakle... Ali ta poezija, taj poetski jezik, trebalo bi jednostavno da slave Gospoda.