SR/Prabhupada 0436 - Biti veseo u svim situacijama i jednostavno se zanimati za svesnost Kṛṣṇe



Lecture on BG 2.8-12 -- Los Angeles, November 27, 1968

Bhakta: Stih 11, Svevišnja Božanska Ličnost reče: "Dok govoriš učene reči, jadikuješ za onim što nije vredno žaljenja. Mudri ljudi ne žale ni za živim ni za mrtvim" (BG 2.11) Smisao: "Gospod je odmah preuzeo položaj učitelja i izgrdio Svog učenika, posredno ga nazivajući budalom. Gospod je rekao - 'Govoriš kao učen čovek, ali ne znaš da učena osoba - koja zna šta je telo, a šta duša - ne žali ni zbog jednog stanja tela, ni živog ni mrtvog.' Kao što će biti objašnjeno u narednim poglavljima, posedovati znanje znači poznavati materiju i duh i njihovog upravitelja. Arjuna je izneo argument da religioznim principima treba pridati više važnosti nego politici ili sociologiji, ali nije znao da je znanje o matriji i duši i Svevišnjem još važnije od religioznih pravila. Pošto mu je nedostajalo to znanje, nije trebalo da se predstavi kao veoma učen čovek. Pošto nije bio vrlo učen, jadikovao je za nečim što nije bilo vredno žaljenja. Telo se rađa i predodređeno je da danas ili sutra bude uništeno, stoga nije tako važno kao duša. Onaj ko to zna je zaista učen. On ne vidi razlog za jadikovanje bez obzira na stanje materijalnog tela."

Prabhupāda: On kaže, Kṛṣṇa kaže da "Nad ovim telom, mrtvim ili živim, ne treba žaliti". Mrtvo telo, recimo, kad je telo mrtvo, nema nikakvu vrednost. Kakva je korist od žaljenja? Možete da žalite hiljadama godina, ono neće oživeti. Dakle, nema svrhe žaliti nad mrtvim telom. A što se duše tiče, ona je večna. Čak i kad izgleda mrtvo ili sa smrću ovog tela, duša ne umire. Pa, zašto bi neko bio ophrvan - "Oh, moj otac je mrtav, moj taj i taj rođak je mrtav" i plakao? On nije mrtav. Osoba mora da poseduje to znanje. Onda će biti vesela u svim situacijama i jednostavno će je zanimati svesnost Kṛṣṇe. Nema nikakvog razloga žaliti za telom, živim ili mrtvim. To je uputsvo Kṛṣṇe u ovom poglavlju. Nastavi.

Bhakta: "Nikada nije bilo vremena da Ja nisam postojao, ni ti, ni svi ovi kraljevi, niti će u budućnosti iko od nas prestati da postoji." (BG 2.12) Smisao: "U vedama, u Kaṭha Upaniṣadi, kao i u Śvetāśvatara Upaniṣadi je rečeno da..."

Prabhupāda: (ispravlja izgovor ) Śvetāśvatara. Postoji mnogo Upaniṣada i zovu se Vede. Upaniṣade su naslovi Veda. Baš kao kad poglavlja imaju naslove, slično tome ove Upaniṣade su naslovi Veda. Postoji 108 glavnih Upaniṣada. Od njih, devet Upaniṣada su veoma važne. Od tih devet Upaniṣada, Śvetāśvatara Upaniṣada, Taittireya Upaniṣada, Aitareya Upaniṣada, Īśopaniṣada, Īśa Upaniṣada, Muṇḍaka Upaniṣada, Māṇḍūkya Upaniṣada, Kaṭhopaniṣada, ove Upaniṣade su veoma važne. I kadgod dođe do rasprave o nečemu, osoba treba da se pozove na ove Upaniṣade.