SR/Prabhupada 0451 - Ne znate ko je bhakta, kako da ga obožavate, onda ostajete kaniṣṭha



Lecture on SB 7.9.4 -- Mayapur, February 18, 1977

Prabhupāda: Dakle, baš ova kvalifikacija, (biti) čisti bhakta, čini mahā-bhāgavatu. Ali, postoje nivoi. Mahā-bhāgavata od samog rođenja se naziva nitya-siddha. Oni su večno siddha, savršeni. Oni dolaze sa određenom svrhom. Dakle, Prahlāda Mahārāja je došao s ovom namerom da demoni, čak i njegov otac (koji) ga je toliko mučio zato što je svestan Kṛṣṇe. To je instrukcija. Prahlāda Mahārāja je to želeo da pokaže po naredbi Kṛṣṇe. I Hiraṇyakaśipu je došao - kako bi postao Kṛṣṇin neprijatelj; a Prahlāda Mahārāja je došao da pokaže kako se postaje bhakta. To se dešava.

Dakle, mahā-bhāgavata... Kaniṣṭha-adhikārī, madhyama-adhikārī i mahā-bhāgavata ili uttama-adhikārī. Kaniṣṭha-adhikārī na početku moraju da uče kako da veoma savršeno obožavaju Božanstvo. Prema instrukcijama śāstri, prema instrukcijama gurua osoba mora da nauči kako da obožava Božanstvo.

arcāyām eva haraye yaḥ
pūjāṁ śraddhāyehate
na tad-bhakteṣu cānyeṣu
sa bhaktaḥ prākṛtaḥ smṛtaḥ
(SB 11.2.47)

Ali, osoba mora da napreduje. To je napredovanje u predanom služenju. Ako se samo usredsredimo na obožavanje Božanstva i nemamo saosećanja za druge - na cānyeṣu na tad-bhakta - ne znamo ko je bhakta, kako da ga obožavamo, onda ostajemo kaniṣṭha-adhikārī. A madhyama-adhikārī znači da osoba mora da zna svoj položaj, položaj drugih, položaj bhakta, položaj Boga, i (onda) to znači (da je) madhyama-adhikārī. Īśvare tad-adhīneṣu bāliśeṣu dviṣatsu ca (SB 11.2.46). Osoba će imati četiri vrste vizija: Bhagavān, īśvara; tad-adhīneṣu, to je ona (osoba) koja je uzela utočište Bhagavāna - to znači bhakta - īśvare tad-adhīneṣu; baliśu, nedužna deca, baš kao ova deca, Baliśa, arbhakaḥ; i dviṣatsu, zavidni. Madhyama-adhikārī može da vidi (prepozna) ove četiri različite vrste osoba i da se različito odnosi prema njima. Šta je to? Prema-maitrī-kṛpopekṣā. Īśvara, voleti Boga, Kṛṣṇu, prema. A maitrī. Maitrī znači sprijateljiti se. Treba da se sprijateljimo sa osobom koja je bhakta. Ne treba da budemo zavidni; treba da se družimo (sprijateljimo). Maitrī. I nedužni, baš kao ova deca, kṛpa - biti milostiv prema njima kako bi postali bhakte, kako bi učili da mantraju, plešu, dati im hranu, pružiti im obrazovanje. To se naziva kṛpa. I na kraju upekṣā. Upekṣā znči oni koji su zavidni, ne prihvatajte njihovo društvo. Upekṣā. "Ne, dozvoli mu..."

Ali, mahā-bhāgavata ne stvara (nije) upekṣā. On čak voli i one koji su dviṣatsu. Baš kao Prahlāda Mahārāja. Prahlāda Mahārāja, njegov otac je bio veoma, veoma zavidan. Pa ipak, Prahlāda Mahārāja je odbio da prihvati bilo kakav blagoslov za svoju ličnu korist nego je molio Gospoda Nṛsiṁha-deva da oprosti njegovom ocu, po sistemu "Moj otac je..." On nije tražio ništa za sebe lično. Ali ipak je znao - "Čitav moj život moj otac je igrao ulogu neprijatelja, pravio uvrede na takav...(prekid) Dakle, ovo je prilika. Moliću Gospoda da oprosti mom ocu." Kṛṣṇa je to znao. Njegovom ocu je već bilo oprošteno. Pošto je postao otac Prahlāde Mahārāja, već je bio blagosloven. Nije baš obična stvar imati dako divnog sina. Dakle, čim je Prahlāda Mahārāja zatražio od Nṛsiṁha-deva - "Ljubazno oprosti mom ocu", On je odmah odgovorio - "Ne samo tvoj otac - (već) njegov otac i njegov otac i njegov otac; svi su spašeni". Dakle, treba da naučimo lekciju od Prahlāde Mahārāja da ako dete postane bahkta u jednoj porodici, ono je najbolje dete, najbolje. Ono najbolje služi tu porodicu. Ali, bitange se ponašaju drugačije - "Moj sin je postao bhakta. Vratite ga deprogramiranjem, kidnapovanjem". Ljudi su takve bitange. Vidite? Oni to ne prihvataju kao veliku korist - "Moj srećni sin je postao bhakta. Čitava moja porodica će biti spašena". Nemaju znanja. Nemaju mozga. Prema tome, ja kažem da ovo nije ispiranje mozga, (nego) darivanje mozga. Oni nemaju mozga. (smeh) Dakle, prihvatite ovo veroma ozbiljno i lepo napredujte. Mnogo vam hvala.

Bhakte: Jaya!