SR/Prabhupada 1067 - Moramo da prihvatimo Bhagavad-gitu bez tumačenja, bez ikakvog skraćivanja



660219-20 - Lecture BG Introduction - New York

Postoji potpuna mogućnost za male potpune jedinke, t.j. živa bića, da spoznaju potpunog. I sve vrste nepotpunosti se iskušavaju zbog nepotpunog znanja o potpunom. Bhagavad-gītā je potpuno znanje vedske mudrosti. Celo vedsko znanje je bez greške. Postoje razni primeri na koji način shvatamo vedsko znanje kao nepogrešivo. Uzmimo na primer, što se tiče Hindusa i toga kako oni prihvataju vedsko znanje kao potpuno. Evo jednog malog primera. Kravlja balega je izmet životinje. Prema smṛti ili vedskoj mudrosti, ako neko dodirne izmet životinje mora da se okupa da bi se pročistio. Ali u vedskim spisima kravlja balega je opisana kao čista. Štaviše, nečisto mesto ili nečiste stvari se pročišćavaju dodirom kravlje balege. Ako neko stavi primedbu kako to da je na jednom mestu rečeno da je izmet životinje nečist, a na drugom da je kravlja balega, koja je isto izmet životinje, čista, to je protivrečno. Zapravo može da izgleda protivrečno, ali pošto je to vedska odredba, mi to prihvatamo radi naših praktičnih ciljeva. I tim prihvatanjem ne činimo grešku. Savremeni naučnik hemičar Dr. Lal Mohan Gosal je pronašao, vrlo pažljivo je analizirao kravlju balegu i pronašao je da sastojci kravlje balege imaju sva antiseptička svojstva. Slično tome, iz radoznalosti je analizirao vodu Gange. Moja ideja je da je vedsko znanje potpuno jer je iznad svih sumnji i grešaka. A Bhagavad-gītā je suština sveg vedskog znanja. Vedsko znaje je stoga nepogrešivo. Ono silazi kroz savršeno učeničko nasleđe. Prema tome, vedsko znanje nije stvar istraživanja. Naš istraživački rad je nesavršen jer sve istražujemo nesavršenim čulima. Zato je rezultat našeg istraživačkog rada takođe nesavršen. Ne može da bude savršen. Moramo da prihvatimo savršeno znanje. Savršeno znanje silazi, kao što je rečeno u Bhagavad-gīti, baš smo počeli, evaṁ paramparā-prāptam imaṁ rājarṣayo viduḥ (BG 4.2). Moramo da primimo znanje iz pravog izvora, u učeničkom nasleđu duhovnog učitelja koje počinje od Samog Gospoda. Tako je Bhagavad-gītu izgovorio Sam Gospod, a Arjuna, hoću da kažem, student koji je uzeo lekcije Bhagavad-gīte, prihvatio je celu priču kakva jeste, bez ikakvog skraćivanja. Nije dozvoljeno da prihvatimo određeni deo Bhagavad-gīte a drugi da odbacimo. To se takođe ne prihvata. Moramo da prihvatimo Bhagavad-gitu bez tumačenja, bez ikakvog skraćivanja, i bez hirovitog bavljenja temom, jer treba da se prihvati kao najsavršenije vedsko znanje. Vedsko znanje se prima iz transcendentalnih izvora jer je prvu reč izgovorio Sam Gospod. Reči koje Gospod izgovara se nazivaju apauruṣeya, ili reči koje nije izgovorila ni jedna svetovna ličnost ovog sveta, koja je zagađena sa četiri principa nesavršenosti. Živo biće materijalnog sveta ima četiri pogrešna principa u svom životu, a to su 1) mora da čini greške, 2) mora ponekad da bude u iluziji, i 3) mora da pokuša da vara druge, i 4) obdareno je nesavršenim čulima. Sa sva ta četiri principa nesavršenosti osoba ne može da isporuči savršenu informaciju što se tiče sveprožimajućeg znanja. Vede nisu takve. Vedsko znanje je predano u srcu Brahme, prvog stvorenog živog bića. A Brahma je onda preneo to znanje svojim sinovima i učenicima kao što je izvorno primljeno od Gospoda.