HR/Prabhupada 0751 - Trebali bi uzeti hranu samo da održimo zdravlje



Lecture on SB 1.8.37 -- Los Angeles, April 29, 1973

Prabhupāda: Zašto svatko kašlje? Što je poteškoća? Jučer sam također čuo. Što je poteškoća?

Bhakta: Mislim da je okolo prehlada. Prabhupāda: Eh? Bhakta: Mislim da je vani prehlada, puno ljudi.

Prabhupāda: Ali vi nemate dovoljno toplu odjeću, zato ste zahvaćeni? To morate urediti. Morate se brinuti za svoje zdravlje. Yuktāhāra-vihārasya yogo bhavati siddhi (BG 6.17)... U Bhagavad-gīti je rečeno, yuktāhāra. Trebali bi uzeti hranu samo da bi održali svoje zdravlje. Slično, druge potrepštine tijela moraju biti uređene. Ako se razbolite, tada kako možete izvršavati svjesnost Kṛṣṇe? Baš kao što Brahmānanda nije mogao ići danas. Moramo biti oprezni. Ne bi trebali jesti više ili manje. Bolje jesti manje nego jesti više. Nećeš umrijeti ako jedeš manje. Ali možeš umrijeti jedući više. Ljudi umiru radi prejedanja, ne radi jedenja manje. To bi trebao biti princip. Medicinska znanost uvijek zabranjuje, da se ne jede više nego što je potrebno. Proždrljivo jedenje je uzrok dijabetesa, i podhranjenost je uzrok turbekuloze. To je medicinska znanost. Mi ne bi trebali uzeti manje, niti više. U slučaju djece, oni mogu počiniti pogrešku uzimanja više, ali odrasli, oni ne mogu počiniti ovu grešku, uzimajući više. Djeca, oni mogu probaviti. Cijeli dan se igraju.

Bilo kako bilo, mi bi također trebali paziti na naše zdravlje. Sanātana Gosvāmī, on je patio od svrabeža, veoma puno, i Caitanya Mahāprabhu ga je zagrlio. Svrab je bio mokri svrab. Tu su dvije vrste svrabeža, mokri i suhi. Ponekad mjesto svrabeža je suho, i ponekad je mokro. Nakon svrabeža, postaje mokro. Cijelo tijelo Sanātana Gosvāmīja je bilo pokriveno sa mokrim svrabežom, i Caitanya Mahāprabhu ga je zagrlio. Ta tekućina, vlaga, se lijepila za tijelo Caitanya Mahāprabhua. On se osjećao veoma posramljen, da "Ja patim od svrabeži, i Caitanya Mahāprabhu me grli, i mokra stvar razmazana po cijelom tijelu. Koliko sam nesretan." Tako je odlučio da "Sutra ću počiniti samoubojstvo umjesto da dopustim da budem zagrljen od Caitanya Mahāprabhua." Sljedeći dan Caitanya Mahāprabhu se raspitivao da "Ti si odlučio da počiniš samoubojstvo. Tako ti misliš da je ovo tijelo tvoje?" Bio je tih. Caitanya Mahāprabhu kaže da "Već si posvetio ovo tijelo Meni. Kako ga možeš ubiti?" Slično... Naravno, od tog dana, njegov svrabež je izliječen i... Ali ovo je odluka, da naše tijelo, oni koji su svjesni Kṛṣṇe, oni koji rade za Kṛṣṇu, oni ne bi trebali misliti da ovo tijelo pripada njima, Već je posvećeno Kṛṣṇi. Mora biti veoma pažljivo čuvano, bez ikakvog zanemarivanja. Baš kao što paziš na stvari u hramu zato jer je Kṛṣṇino mjesto. Slično... Ne bi trebali pretjerivati sa pažnjom, ali trebali bi biti malo pažljivi tako da ne bi obolili.