HR/Prabhupada 0778 - Najveći doprinos ljudskom društvu je znanje
Lecture on SB 6.1.17 -- Denver, June 30, 1975
Nitāi: "U ovom materijalnom svijetu, sljedeći put čistog bhakte koji se lijepo ponaša i kompletno je obdaren sa prvoklasnim odlikama radi toga što je u potpunosti uzeo utočište u službi Nārāyaṇe kao njihov život i duša je sigurno najpovoljniji, bez straha, i autoriziran od śāstra."
Prabhupāda:
- sadhrīcīno hy ayaṁ loke
- panthāḥ kṣemo 'kuto-bhayaḥ
- suśīlāḥ sādhavo yatra
- nārāyaṇa-parāyaṇāḥ
- (SB 6.1.17)
Tako śāstra kaže da društvo bhakta... Nārāyaṇa-parāyaṇāḥ znači bhakte. Nārāyaṇa-para: onaj tko je uzeo Nārāyaṇu kao ultimativni cilj života. Nārāyaṇa, Kṛṣṇa, Viṣṇu—Oni su iste tattve, viṣṇu-tattva. Tako ljudi to ne znaju, da se prilazom platformi obožavanja Nārāyaṇe ili Viṣṇua ili Kṛṣṇe, to je najuzvišenija i, kako se zove, osigurana platforma. Baš kao što dobijemo osiguranje, ovo je osigurano. Osigurano od koga? Osigurano od Kṛṣṇe. Kṛṣṇa nas uvjerava, ahaṁ tvāṁ sarva-pāpebhyo mokṣayiṣyāmi (BG 18.66). Kaunteya pratijānīhi na me bhaktaḥ praṇaśyati (BG 9.31). Api cet sudurācāro bhajate mām ananya-bhāk, sādhur eva sa man... (BG 9.31). Toliko mnogo uvjerenja je tu. Nārāyaṇa-parā. Kṛṣṇa osobno kaže da "Zaštiti ću te." Ljudi pate na račun grešnih reakcija, neznanja. Iz neznanja, oni počine grešne djelatnosti, i grešne djelatnosti reagiraju. Baš kao dijete, u neznanju, on dodirne plamen vatre i opeče ruku, i on pati. Ne možeš reći da "Dijete je nevino, i vatra ga je opekla." Ne. To je zakon prirode. Neznanje. Tako grešne aktivnosti su učinjene iz neznanja. Time osoba bi trebala biti u znanju. Nepoznavanje zakona nije isprika. Ako odeš na sud i ako zastupaš, "Gospodine, nisam znao da trebam patiti, da trebam biti zatvoren na šest mjeseci zato jer sam ukrao. Ovo mi je nepoznato... "Ne. Znano ili neznano, on mora otići u zatvor.
Time najveći doprinos ljudskom društvu je znanje. Da bi držali u neznanju, u tami, to nije ljudsko društvo, to su mačke i psi... Zato jer su u neznanju, nitko ne može dati znanje, niti ga mogu uzeti. Dakle u ljudskom društvu tu je institut za davanje znanja. To je najveći doprinos. I to znanje, svevišnje znanje, je tu u Vedama. Vedaiś ca sarvaiḥ (BG 15.15). I sve Vede dokazuju, da osoba bi trebala znati što je Bog. To je željeno. (po strani:) Ne stvaraj taj zvuk. Vedaiś ca sarvaiḥ. Ljudi to ne znaju. Cijeli ovaj materijalni svijet, oni ne znaju što je stvarno znanje. Oni su zaposleni privremenim stvarima za osjetilno zadovoljstvo, ali oni nisu svjesni što je stvarni cilj znanja. Na te viduḥ svārtha-gatiṁ hi viṣṇum (SB 7.5.31): cilj znanja je znati Viṣṇua, Boga. To je cilj znanja. Athāto brahma jijñāsā. Jīvasya tattva-jijñāsā (SB 1.2.10). Ovaj život, ljudski oblik života, je namjenjen za razumijevanje Apsolutne Istine. To je život. I bez pokušaja da razumijemo Apsolutnu Istinu, ako smo jednostavno zaposleni kako da jedemo udobno, kako da malo spavamo udobno ili kako da povoljno imamo seks, to su životinjske aktivnosti. To su životinjske aktivnosti. Ljudske aktivnosti znači da znamo što je Bog. To su ljudske aktivnosti. Na te viduḥ svārtha-gatiṁ hi viṣṇuṁ durāśayā ye bahir-artha-māninaḥ (SB 7.5.31). Bez poznavanja ovoga, oni se bore za postojanje. Oni žele biti sretni namještanjem vanjske energije, bahir-artha-māninaḥ. I ljudi, vođe, andhā yathāndhair upanīyamānāḥ (SB 7.5.31). Pitaj velike, velike znanstvenike, filozofe, "Koji je cilj života?" Oni ne znaju. Oni jednostavno teoriziraju, to je sve. Pravi cilj života je razumijeti Boga.